U posljednje vrijeme često nailazimo na pojam „agilnost“ u gotovo svim poslovnim sferama. Čini mi se da ovih dana svi žele biti „agilni“. I da se razumijemo, ima to smisla. No meni se nameće pitanje da li je to (prolazni) trend ili način života.
Idemo samo nakratko pogledati što predstavlja agilni pristup? To u poslovnoj praksi znači konstantnu evaluaciju, brzu isporuku, još bržu prilagodbu i najbrži povrat uloženog po mogućnosti uz određenu dobit. Uz to, agilne metodologije, prema raznim studijama, poboljšavaju komunikaciju, čine timove otvorenijima za promjene i generalno gledano donose bolji povrat investicije. A metodologije nisu ništa drugo no skup praksi. Po mogućnosti dobrih 🙂
Ok, i što je tu novo? Od davnina je osnovna filozofija svakog procesa optimizacija i brza isporuka uz želju da se za manje proizvede više i da se to sve lijepo proda uz određeni profit. Ovo je upravo i razlog zašto ovaj tekst nosi takav naslov.
Agilnost je za mene način života, niz vrijednosti koje treba osjećati, disati i živjeti, a koje uključuju poštovanje prema svakome, autonomnost i podršku, povjerenje i pozitivan stav, posvećenost onome što radiš, otvorenost i transparentnost, hrabrost preuzimanja rizika pri skoku u nepoznato i konstantnom učenju.
I gle čuda, upravo su to vrijednosti koje promiče Agilni Manifesto koji predstavlja temeljni skup agilnih načela:
- pojedinci i njihove interakcije su vrjednije od procesa i alata
- softver/proizvod/usluga koji/e funkcioniraju vrjednije su od detaljne dokumentacije
- suradnja s kupcem vrjednija je od pregovaranja oko ugovora
- odgovor i reakcija na promjenu vrjednija je od slijeđenja plana
Agilnost nije nova stvar.
Razgovarate li sa poduzetnicima koji su se upustili u avanturu vlastitog biznisa zadnjih tridesetak godina, svi (ili gotovo svi) će vam potvrditi kako moraju biti i/ili jesu fleksibilni, fokusirani su na želje i potrebe klijenata/kupaca, rade na maksimiziranju uloženog rada svojih timova, procjenjuju i pokušavaju pronaći načine kako raditi samo one zadatke koji imaju tržišnu potražnju i svi priznaju kako je teško predviđati budućnost. Gledajući samo zadnjih dvadesetak godina, svijet se tako brzo mijenja da je sve teže i besmislenije pogoditi što će se događati u budućnosti.
Ono što je novost je to da se agilnost, koja je u prošlosti, iz razno raznih razloga bila gotovo ekskluzivno vezana uz male ili srednje kompanije, sve češće usvaja i promovira i u velikim tvrtkama. I ne samo onima koje se bave razvojem softvera.
I tako agilnost postaje trend 🙂
Od srca, svima onima kojima je to „trend“ želim da taj trend što prije postane način života, kako u poslu tako i u privatnom životu jer navedene vrijednosti svoj temelj prvo moraju pronaći u vama kao osobi da bi se mogle pretočiti i u vaš profesionalni život. No, može i obratno, zašto ne.
“Agile … is an attitude, not a technique with boundaries. An attitude has no boundaries, so we wouldn’t ask ‘can I use agile here’, but rather ‘how would I act in the agile way here?’”
— Alistair Cockburn
A pitate li se i dalje “zašto?”, zgodan i zabavan osvrt na temelju svog iskustva napisao je Davor Čengija, agilni coach, u članku „Zašto Agile?“ (Hint: pravi odgovori su na kraju članka ;))
Što vi mislite: trend, način života ili je sve ovo jedna velika gomila gluposti? 🙂