Dugo sam razmišljala da li ću ove lude, nepredvidljive i opasne godine imati inspiracije obavezati sebe na ovogodišnji serijal #12dobrihdjela.
I onda mi je sinulo da je ove godine, u ovim specifičnim uvjetima, potrebnije no ikad. Bit će izazov smisliti dobra djela u prilično ograničavajućim okolnostima. Stoga ću svaki dan, slijedećih 12 dana, podijeliti s vama jednu ideju što možete napraviti za sebe i/ili nekoga i tako svima uljepšati ove blagdane. Nadam se da ću i vas inspiriratii. Da ćete se i sami pridružiti, pa makar i samo jedan dan, u širenju dobrih dijela 🙂
Plus, gdje ima volje ima i načina. A dobra djela koja učinite u ovim izazovima, vrijede duplo 😉
Krenimo
Pa krenimo u prvi (i drugi jer je ovo izuzetno važno) dan ovogodišnjeg serijala #12dobrih djela. Prijedlog za danas je vrlo aktualan i vrlo važan: brinite se za sebe (i druge).
Vjerujem da se već dobro brinete za sebe i svoj bližnje. No podignite ljestvicu još malo. Znam da je teško ne vidjeti svoje voljene. Znam da je izuzetno teško ne zagrliti nekog tko vam je drag. Ne pružiti ruku pri pozdravu i ne popiti kavu sa stalnim društvom. Nažalost znam, a znate i vi. Teško je i zamisliti blagdanski ručak bez obitelji okupljene za stolom. Ili otvaranje poklona ispod bora s najdražima.
Poznato mi je, nažalost i kako je to brinuti da li će se netko oporaviti ili ne. Znam kako je i to kad voljena osoba preseli u nebo, a ti nisi mogao biti s njom do njenog zadnjeg ovozemaljskog daha.
Svjesna sam kako neki misle da je ovo s čim se suočavamo ove godine „samo malo jača prehlada“. Ove zadnje, ukoliko takvih ima koji me čitaju, pozivam da posjete ovaj link i pročitaju ga do kraja. I ukoliko još uvijek budete mislili da je to „samo prehlada“, da maske ograničavaju vaše ljudske slobode i prava, da nitko vama neće govoriti smijete li u dućan, kafić, restoran i s koliko ćete se ljudi družiti, molim vas pročitajte ovaj tekst još jednom.
No znate što još znam?
Znam i da će ovo sr*** proći. Da će doći vrijeme kad ćemo opet slobodno šetati, piti kave, roštiljati, večerati i tulumariti sa širokim krugom prijatelja. Veseliti se, pjevati i plesati. Putovati. Živjeti punim plućima.
A do tada, brinite za sebe i druge. Najbolje tako da nosite maske (stalno i svugdje), perite ruke, provjetravajte prostor u kojem boravite, ne družite se s ljudima ukoliko to nije krajnja nužda i veselite se onom danu kad ćemo se svi zajedno moći ponovno zagrliti.
Osobno, dok taj dan ne dođe, kao i curka na slici koja krasi ovaj post, brinem za sebe, svoje bližnje i sve vas. I pokazujem srednji prst svima koji se brinu samo za sebe, ali ne i za druge. Shvatit ćete o kome govorim.
I sjetite se, u životu je najvažnije ne zaboraviti disati.
