Bila sam bezimena. Osim mene nitko ne zna gdje sam sve bila osim što znamo da su mi dani bili odbrojani. I da su me sa tanke linije prema smrtonosnoj injekciji spasili divni ljudovi.
Ova moja današnja ljudica bila je prva koja me prihvatila od tih ljudova. Dala mi je ime slikala prvu sliku i držala me dok se nisam smirila nakon vožnje u gepeku. Tog prvog susreta počeškala me po glavi i smjestila u boks prepun drugih pasa. Meni kao pravoj dami to se uopće nije svidjelo i odmah sam se pokušala vratiti u njeno naručje. No ona se morala posvetiti i drugima te mi samo blago rekla „sve je ok mila, sad si na sigurnom“…
Dugo je vremena prošlo od tog trenutka do danas. Moja ljudica koju sam odmah odabrala me uporno ignorirala neko vrijeme baveći se i drugim lajavim, prljavim i zahtjevnim stvorenjima oko mene. No bila sam jako uporna i konačno me zauvijek posvojila. I zajedno slavimo taj divan dan mog ponovnog rođenja, dan kada sam ja postala samo njena i ona postala samo moja.
Ime mi je Luce, ne znam kad sam se rodila, ali znam kako se zovem i kome pripadam.
Lucin “službeni” dan rođenja je 9.10.2009., a udomi dan godinu dana kasnije. Od tada sa svojom ljudicom uživaju svakom danu. Evo kako to izgleda:
