#12dobrihdjela – 2020- Dan 9 – Lampice

lampice

Znate koliko volim lampice? Jaaaaakooooo. A onda znate da i Mudjica jako voji jampice 😊

Sretan vam

Doći ćemo danas i do njih. No prvo, sretan vam prvi dan zime. I zimski eqvinocij. Dan kada je mrak duži od svjetla. I već sutra će dan ponovno biti onaj koji vlada. Ali danas, danas prepuštamo noći da tulumari. I nije da ne volim noć, no kad je hladno i cmizdravo vrijeme, definitivno nisam fan.

I inače je ovo doba godine malo depresivno i sreća što u prosincu imamo blagdane koje se slave svjetlom i lampicama jer nisam sigurna koliko bih zadržala svoj zdrav razum da tome nije tako.

Stres i tuga

Kao i svakog drugog dana u godini, moja Luce i ja puno šećemo. Ljeto, zima, sunce, snijeg, svaki dan bar dva puta šećemo. I u ovo doba večernje šetnje su nam malo depresivne. Luci jer stalno osluškuje iz kojeg će smjera puknuti slijedeća petarda, a meni zbog toga što je ona sva istresirana i zato što je, pogotovo ove godine, sve tužnije.

Obzirom da je izglasan zakon o zabrani petardi, valjda ćemo od slijedeće godine imati mirnije šetnje u ovo doba godine. I vjerujem da će i ova pošast proći pa ćemo biti više vani, družiti se, ispijati kuhana vina i uživati.

Svjetlo

Da, ima i ove godine ukrasa iako nema „adventiranja“ no u Zagrebu je to svedeno na uski, jako uski centar grada. A ostalo… ostalo ovisi o nama.

I eto nas konačno kod lampica. Ne mogu vam opisati koliko me u ovim mračni noćima veseli šetati i razgledavati prozore koji su ukrašeni lampicama. Imam ih naravno svakakvi od diskretnih do šarenila koje graniči s kičem. No svaka ta lampica me toliko veseli da zaboravim da je hladno, da je mračno, da nam se dogodi da tijekom šetnje nema nikog drugog na cesti. Te lampice mi ugriju dušu.

Ritam svjetla

Znam da nisam jedina. U dnevnim izlascima porazgovaram sa susjedima, starijim i mladim koji često znaju komentirati kako su nam lampice u kvartu lijepe (ili nisu, no to nije bitno) i kako stvaraju krasan ugođaj. Jedna mi je gospođa „priznala“ da navečer umjesto programa na telki, razgrne zavjese i promatra lampice koje su susjedi postavili na prozore. I pjeva. Pronađe pjesmu u ritmu kojim se lampice pale i glase i zabavlja se. Super mi je bilo slušati je, kao malo nestašno dijete koje uživa svakim bićem tijela. Trebali bi biti takvi svaki dan, privatno i na poslu. Zašto se toliko bojimo pokazati svoje pravo ja, pogotovo u poslovnim krugovima? Ok, još jedna tema za budući post, da ne zastranim previše u ovom.

I zato…

Stoga, za tu gospođu i sve naše sugrađane, molim vas da već danas okitite prozore. Stavite bar dvije-tri lampice (a možete i 300 led lampica ;)) u prozor baš danas da pozdravimo najdužu noći i uveselimo prolaznike veselom i razigranom igrom lampica.

Stavite lampice u prozor i za sve one koje se bore s Coronom, sve one koji im pomažu da ta borba uspješno završi.

Umjesto proljetnog lupanja loncima, pokažimo im koliko ih cijenimo lampicama.

Unesimo svjetlo u njihov (vjerujem, nadam se i želim da je privremeni) mrak. 

Jer vjerujte mi, u ulici gdje su po noći sve fasade slične boje, jedna mala nit lampica privuče svačiju pažnju.

I unese toplinu u srce.

A to je bit #12dobrihdjela 🙂

0 0 votes
Article Rating
Pretplati se | Subscribe
Notify of

0 Comments
oldest
newest most voted
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x