Evo i mene opet. Mudjica ovdje. Pssssssttttttttt… nemojte nikom jeći da sam tu. Nina radi od kuće pa sad u kuhinji nešto spjema. I tako sam se dočepala kompa da se i ja malo igjam. Sinoć nam je u gostima bio jedan stjiček koji je meni bio strašno dosadan, toliko dosadan da sam skoro zaspaja od njegovog monotonog gjasa. Čini mi se da se moja Nina počela dosađivati. No kako je taj stjiček njen staji pjijatej, nije ga htjeja uvjijediti pa se tjudila pozojno sjušati.
Djuštvo za mene
Taman sam zakjopija oči, puštajući svoj maji mozak da zapjovi beskjajnim pjostjanstvima snova kad je iz stijčeka iskočio njegov ajter ego. Mjado stvojenje cjne kose i vejikih pjavih ociju. U čudu me pogjedao nakon što je sa sebe otjesao imaginajnu pjašinu i zapitao:
- “A tko si ti?”
- “Bok, ja sam Ninin ajtej ego, Mudjica. A tko si ti?”
- “Ja sam Damir, njegov alter ego. Skoro sam zaspao od dosadnog razgovora pa sam se odlučio malo razdvojiti i zabaviti sam za sebe. Što ti radiš?”
- “Dosađujem se. Stjiček nije još inače, ali danas mi je nekako dosadan. Nejvozan je, žeji nešto reći, no ne usudi se pa bjebeće bez veze.”
- “Hahahaha sad znam zašto te zovu Mudjica… U pravu si, on joj već duže vrijeme želi nešto reći, otvoriti svoju dušu i pokazati joj što osjeća. No ona nikad nije pokazala nikakav interes prema njemu u tom smislu pa ga je strah. Dobra si, Mudjice, jako dobra…”
- “Znam” kažem ja samouvjejeno, fjknuvši nosom kao da je to opće poznata stvaj, sjetna što sam izazvaja njegov smijeh i intejes.
Igjačke
- “I što ćemo sad? Imaš kakve igračke pa da se zabavimo malo?”
- “Imam Bajbiku, jego kocke i čovječe ne juti se… hoćeš mi pomoći da Bajbika konačno uvjeji Kena da je među njima gotovo? A da zajedno izgjadimo dvojac od jegaća?”
- “Barbi? Lego? Čovječe ne ljuti se? A joooj, nemaš PlayStation? Grooznooo… Vidim imate komp, imaš kakvu pametnu igru na njemu?”
- “Ne baš, Nina se ne igja igjica, stajno nešto jadi pa mi ne da da pjčkam po kompu”
- “A da mi pomognemo ovom mom davežu da konačno gukne i izbaci toj tvojoj Nini ono što osjeća?”
- “Pa ne bi bilo joše, samo kako ćemo to napjaviti. Mislim da nije dobro petjati se u to, pogotovo jer Nina ne jazmišja o njemu kao o fjajeju.”
- “Izludit će me više razmišljanjima o njoj. Svaki trenutak njegovih misli zaigran je idejom o njima, zajedno. Neće se zabavljat sa mnom, kad mu nešto kažem, odgurne me i nastavlja razmišljati o njoj. Kao da je na teškim drogama…”
- “Gje, ja znam svoju Ninu. nije ona trenutno za takve izjeve nježnosti. Si vidio kako je izbjegja pitajne “jubi ji koga”. Vješto se izvukja iz te kjopke. Kažem ti, pustimo ih nek’ se sami dogovoje. Bit će vjemena i za to”
- “Misliš? A što će biti sa mnom?”
- “Ti ćeš, izgjeda, češće dolaziti nama u goste pa ćemo se ti i ja igjati. Jednom ja bijam igju, jednom ti. Okej?
- “Uhhh, ok, sljedeći put ja donosim PlayStation, a sad ćemo uzeti lego kocke i dosađivati se s njima. Uopće nisi za akciju”
Što vi mislite? =:))
Samo sam se nevino nasmješija, pjimila ga za juku i odveja u sobu gdje smo dugo u noć sjagaji dvojac. Baš mi je sjatki taj Damij. Nadam se da ću se uskojo opet igjati s njim. A i stjiček se majo opustio pa je pjesato bjebetati. Kad bi baj skupo hjabjosti i bjebnuo ono što mu je na duši, Damij i ja bi se sigujno još više igjaji. A Damij mi je obećao da će sjedeći put osim PjajStejšna donijeti i bjdo gumenih bombona. Čini mi se da se i ja njemu majo sviđjam. Što vi misjite? =:)))
