Da, pismo. Ne mail ne SMS, ne Viber, WA, Mess poruku. Baš pismo.
Inspiraciju za ovaj post pronašla sam u divnoj objavi Obiteljskog doma za starije I nemoćne “Noni” koji su pokrenuli akciju “Prijatelji preko pisma”. Kažu:
Božić je vrijeme darivanja u kojem prevladavaju osjećaji iščekivanja, nade i čežnje. Naši korisnici prilagodili su se ovim novim izazovnim vremenima, ali pridržavanje epidemioloških mjera ne znači da nisu u mogućnosti upoznati nove prijatelje!
Zato molimo sve naše pratioce, ali i Vaše mame, tate, bake, djedove, sinove i kćeri, ma recite svima koje poznajete – da nam pošalju pismo!
Naši korisnici rekli su vam ponešto o sebi, a ako ste s nekim pronašli zajedničku temu možete pisati: o toj temi, o sebi, o Božićnom ugođaju u vašoj kući, pitati ih kako oni provode Božić u našem domu i obavezno pišite motivirajuće riječi i lijepe želje.
Ako niste inspirirani o čemu pisati pošaljite nam neki crtež ili Božićnu čestitku od Vaše obitelji za našu malu obitelj.
Molimo Vas dijelite objavu kako bi dotakli što veći broj ljudi i proširili Božićni duh.
Obiteljski dom Noni – za *ime korisnika*
Črna voda 24a
10 000 Zagreb
Hrvatska
Čitajući brojne komentare ispod tog posta srce mi je naraslo za jedno 20 brojeva.
Ublažimo tugu
U blizini imam nekoliko domova gdje se smještene starije osobe. I vidim koliko im je teško, možda je njima i najteže što su izolirani, što ne mogu prošetati, vidjeti svoje bližnje ili druge ljude. Vidim ih povremeno kako gledaju kroz prozor. I ono što njihove oči govore teško je riječima opisati. Ukoliko me pogledaju, mahnem im i poklonim osmijeh. Jer to je u ovom trenutku jedino što mogu.
A oni, oni to prime s takvom zahvalnošću da je jedna baka čak i zaplesala veselo mi mašući 🙂
I zato
I zato kad sam vidjela ovu inicijativu, te divne ljude mlade u srcu, još uvijek puni dječje razigranosti, želja I radosti, jednostavno bi bilo nedopustivo napraviti propust I ne poslati im pismo. Nije mi bilo teško jer i inaće volim pisati olovkom po papiru, pretakati svoje misli uz zvuk klizanja vrha pera po papiru. Volim i vidjeti identitet kojeg moja slova otkrivaju. Razlika je velika kada čitate rukom pisana slova i ona natipkana. No o tome ću u jednom drugom postu.
Svjesna sam da moje, a I brojna pisma možda neće stići prije Božića. No znate što? Nije ni važno jer kad stigne bit će primljeno s ljubavlju, kao što je poslano s ljubavlju.
Priložite i neki sitni poklon.
Slobodno izaberite nekog iz gornjeg posta, ili jednostavno napišite pismo nekom iz vama blizu Doma za starije. Naslovite ga za gospođu ili gospodina kojima treba prijatelj i dostavite/pošaljite ga danas, sutra ili bilo koji dan u godini. Jer vaše će pismo sigurno stići u pravo vrijeme baš onoj osobi kojoj treba.
Sve što svi mi trebamo je samo malo pažnje i ljubavi <3