E sad, dok ste jučer šetali i tražili svoje drvo, primijetili ste da nam okoliš nije baš najčišći. Možda i niste morali ni otići dalje od svoje ulice (ako živite u Zagrebu sigurna sam da niste).
Zato danas izađite u šetnju, ponesite sa sobom vrećicu (i rukavice) i prošećite svojom ulicom ili parkom i pokupite otpatke.
Ne zamarajte se razmišljanjem tko je to ostavio i zašto. Jednostavno uživajte u činjenici da radite nešto dobro i da će nam okoliš biti ljepši.
Pokažite primjerom
Jedno davno sjećanje na ovu temu zapeklo mi se u memorijske čipove i zauvijek promijenilo moj pogled na život. Šetajući s ljubimcima po nasipu na klupama se vrlo često nailazilo na ostatke ambalaže hrane razbacane svukuda. Iako su kante za otpatke tek nekoliko metara od „mjesta zločina“, ljudima koji su svoj obrok željeli konzumirati u prirodi nije bilo prirodno da tu prirodu ostave boljom nego što su je našli.
I često sam slušala zgražanja prolaznika tipa „kakve svinje žive u ovom gradu“, „to je sve kućni odgoj, tako sigurno i doma ostavljaju smeće iza sebe“. Često je ova tema bila i okosnica dugotrajnih debata dušebrižnika koji su o tome uglavnom pričali. I onda je jednog dana došao čovjek sa svojim psima, pogledao tu razbacanu hrpu smeća i šutke, bez i jedne jedine riječi pokupio sve i bacio u kantu. Jedan od prolaznika ga je pitao zašto to radi kad to nije njegovo smeće, a gospodin je na hrvatskom s izraženim stranim akcentom uz smiješak odgovorio: smeće nije moje, no ovo je moj grad, moja priroda i moja planeta i moja je dužnost odnositi se prema njoj s poštovanjem i ljubavlju.
Wooow koji udarac posred čela, jedna gesta koja je probudila sve alarme, jedno djelo koje je osvijestilo misao da su riječi samo riječi i dok iste ne prijeđu u djela, ostaju samo isprazne riječi.
Okoliš – zajednička briga
Generalno gledano, nacija smo od velikih riječi, a na djela pređemo samo kad nam je voda došla do grla. No znate, malim gestama kao što je ova, možda se više nećemo morati boriti s vodom do grla već ju spriječiti u njenom nastajanju. Okoliš je nešto što koristimo svi pa je potpuno nebitno tko ga je zagadio. Na nama je da ga očistimo. Zbog sebe, svojih bližnjih i naše zajedničke budućnosti.
Stoga danas, vrećicu u ruke i pokupite otpatke u svojoj okolini.
I hvala vam što čitate i sudjelujete (nadam se) u #12dobrihdjela
