Naše doba

naše doba

Sjećate li se kad ste bili mladi pa bi stariji često govorili „u moje doba je…“. Da? Sjećate li se i koliko vam je to išlo na živce? Jer u „njihovo“ doba je sve bilo bolje, ljepše, uspješnije… niz nadopunite sami. A još tada sam si obećala da ta rečenica neće preći moje usne. I nije. I neće. Osim možda u zafrkanciji 😊

Jer duboko vjerujem da ne postoji, bez obzira kojoj generaciji pripadate, moje doba ili njihovo doba. Sve ovo je, dragi moji, naše doba.

Jedini je smisao vremena u tome da se sve ne dogodi odjedanput.
Albert Einstein

Na dnevnoj bazi bombardirani smo ružnim vijestima, plasiraju nam se vijesti o „zlatnoj“ razmaženoj, privilegiranoj mladeži, o tome kako mladi u drugim zemljama su bolji, uspješniji, motviraniji, borbeniji i svašta-nešto.

Čitamo kako sve kod nas propada, mladi i ne tako mladi odlaze, ostaje napuštena, prazna zemlja. Čitate li takve napise, one koji kod nas propagiraju tugu čemer i jad, lagano je pasti pod takav utjecaj i uroniti u sumorne misli.

No znate, povremeno među tim istim napisima pojave se predivni primjeri kako i kod nas ima života. Kako se kod nas može uspjeti. Kako mlade generacije dižu svoj glas, kako starije generacije pomažu, podržavaju i pokazuju da se može.

Fokus na pozitivu

Imam dovoljno životnom iskustva da mogu napraviti jednu retrospektivu „bolje-lošije“ no kod mene i dalje prevladava pogled u sadašnjost-budućnost. I osjećaj da sam privilegirana što živim baš ovdje i baš sad. Možda bi mi negdje drugdje bilo bolje, sigurno bi bilo lakše no svatko bira svoj put, zar ne?

Pridružili su se naši školarci štrajku za klimu „Petkom za budućnost“, opako se natječu u programiranju i robotici zahvaljujući projektu Croatian Makers Liga, osvajaju zlata na filozofskoj olimpijadi, za vrijeme norijade umjesto rasipanja hrane, istu prikupljaju i doniraju. I ovo sve su svježa događanja, neke aktivnosti su tu već duži niz godina, neke su tek krenule.

Također, naše zdravstvo i znanost o kojima se često piše uglavnom u negativnom kontekstu bilježi svjetske uspjehe od razdvajanja sijamskih blizanki i oftamoloških inovacija do procesa razdvajanja kromosoma.  

I veliki su nekad bili mali

I u poduzetništvu ima prekrasnih primjera kako se može i u ovo doba. Od posrnulih giganata Borova i Varteksa – koji polako, ali sigurno kreću prema pozitivnim rezultatima zahvaljujući strateškom  razmišljanju, agilnom pristupu (da, da, opet ta riječ – zanima li vas više bacite pogled na moj post „Agilnost-trend ili način života“) prilagodbe tržišnim promjenama i najviše od svega strpljenjem –  do Rimčevog čarobnog svijeta ili Infobipove vizije umreženog svijeta. Pomislite li da sam samo navela „velike“ sjetite se da su i veliki nekad bili mali.

I zato…

Bez obzira da li veliki ili mali bili, mladi ili stari, puno je primjera dobre prakse na koju sam se svojevoljno odlučila fokusirati. I s veseljem pratiti njihov rast i napredak, kako se prilagođavaju, uče iz vlastitih grešaka, podignu se, otresu prašinu, nauče nešto i krenu dalje.

Toga je uvijek bilo i uvijek će biti. I tko sad tu može reći „u moje doba je bilo bolje“? I koje je to uostalom “vaše doba”?

Bilo je možda drugačije, ali svako doba nosi svoje. Svako doba nas nešto nauči kako bi, nadam se, u slijedeću iteraciju ušli kao bolje verzije samih sebe.

I zato je svako doba, naše doba 😊

Leave a Reply | Ostavite trag